FB Lanin blog

https://www.facebook.com/Laninblog

среда, 30. август 2017.

Zašto mrkva ima bijeli korijen?




Mnogi baštovani su se prilikom vađenja mrkve iznenadili kada su vidjeli da pojedine mrkve imaju korijen koji nije narandžast već bijel. Jedan dio baštovana će pomisliti da je to njihova krivica, da mrkvi nisu poklonili dovoljno pažnje, da je nisu dovoljno zalijevali ili đubrili. Drugi će okriviti proizvođača sjemena i ukrštanje sa divljom mrkvom.

Ovakav korijen nije sočan, neukusan je, gorak, drvenast.

Do pojave pojedinačnih mrkvi sa bijelim korijenom dolazi zbog:

1.    Zbog starenja sorte i degenerativnih promjena,
2.    Sakupljanjem sjemena od F1 hibrida
3.    Ukrštanja sa divljom mrkvom
4.    Nepravilne ishrane.

Što su sorte starije veća je mogućnost pojave bijelog korijena. Mrkva je stranooplodna vrsta, ali stalnim ukrštanjem srodnih biljaka dolazi do degenerativnih promjena i pojave korijena bijele boje koji podsjeća na divlje forme.

Sakupljanje sjemena F1 hibrida treba izbjegavati. Ukoliko sakupljate sjeme F1 hibrida mrkve ili bilo koje druge vrste trebate znati da potomstvo nikada neće imati osobine F1 hibrida i da dolazi do pojave cijepanja naslednih osobina. Jedan dio potomstva će svojim izgledom i drugim karakteristikama da podsjeća na divlje forme.

Mrkve sa bijelim korijenom se razlikuju od klasičnih narandžastih mrkvi. Njihova lisna rozeta je skoro potpuno horizontalna, listovi su više izrezani sa sitnijim listićima.

Do pojave pojedinačnog bijelog korijenja mrkve dolazi i zbog oprašivanja sa divljom mrkvom. Prilikom cvjetanja u krugu od 1 do 2km ne smije biti cvjetajućih biljaka divlje mrkve.

Bijeli korijen mrkve se može iskoristiti u narodnoj medicini, kao začin ili sastav marinada.

Drugi slučaj je da je korijen mrkve narandžast, ali je unutrašnjost bijela. Ovo nam govori da je mrkva tokom rasta i razvoja bila izložena nedostatku fosfora i kalijuma i višku azota. Takav korijen je suv i gorak, a središnji dio (srce mrkve) se lako odvaja.

Bijela mrkva

Postoje i  mrkve sa bijelim korijenom, to je sortna karakteristika. Avganistan, Pakistan i Iran su zemlje odakle potiču bijele sorte mrkve. Ove sorte imaju manjak pigmenta. Korijen bijelih sorti je izdužen, svijetle boje, veoma sočan, sladak i odlikuje se glatkoćom površine. Kod ovih sorti intenzivnija boja je pokazatelj da se radi o staroj biljci koja ima manje sočan i grub korijen. 

недеља, 27. август 2017.

Jesenski špinat je sočniji i daje veće prinose

Špinat je povrtna vrsta koja tokom kasne jeseni, rane zime i ranog proljeća dospjeva. 

Kako posijati šinat, koliko je zdrav i još više o špinatu u Tekstu

субота, 26. август 2017.

Matovilac - salata za zimu i rano proljeće




Matovilac Valerianella locusta je najvrijednija zimska salata koja pripada porodici odoljena. Raste u prirodi Evrope i Azije. To je povrtna vrsta koja se bere tokom zime i ranog proljeća. Matovilac je bogat mineralima (magnezijumom, kalijumom, željezom, kalcijumom), vitaminima A, C, vitaminima B kompleksa (posebno vitaminom B6), vlaknima, omega-3-masnim kiselinama i drugim vrijenim nutritivnim materijama. Ima nekoliko puta više vitamina C od klasične salate. Po sadržaju željeza je odmah iza špinata, ali je željezo u matovilcu u obliku koje organizmau potpunosti može da usvoji. Zbog toga se koristi u liječenju anemije. Koristan je i kod viroza, gripe, poboljšava vid i jača imunitet. On je veoma zdrava i niskokalorična salata, koja djeluje umirujuće na živce. U 100g matovilca nalazi se 26kalorija. Najčešće se konzumira kao sirov u obliku salata ili smoothieja, a može da se koristi za pripremu sosova, kao prilog za jela od mesa ili ribe.

Razlikuju se dva varijeteta matovilca:

1.    Krupnolisni – koji ima veće i tamnije listove, a rozeta je rastresita;
2.    Sitnolisni – koji ima sitnije listove, nešto je svijetliji, a rozeta je zbijenija.

Uzgajanje matovilca
Matovilac nije zahtjevna biljna vrsta. Biljke za berbu dospjevaju 50 do 70 dana poslije sjetve u zavisnosti od sorte i uslova uzgajanja. Sjetva se obavlja sukcesivno, svake dvije sedmice kako bi se obezbjedila kontinuirana berba. Najbolje je odabrati osunčana mjesta ili slabu sjenu, ph reakcija zemljišta od 5 do 7. Ne voli zabarena zemljišta. Preferira ilovasta zemljišta. Zauzima mali prostor i možemo ga posijati kao združen usjev sa nekim višim povrtnicama kao što su poriluk ili kelj pupčar.
Zemlju za sjetvu pripremiti dvije sedmice ranije kako bi se zemljište sleglo. Sjeme matovilca je sitno, zadržava klijavost do 5 godina, i potrebno je obezbjediti dobar kontakt sa zemljištem. Dubina sjetve 1cm. Međuredni  razmak je 15cm, dok je razmak biljaka u redu 10cm. Može dase sije u redove ili omaške. Matovilac niče za 8 do 14 dana. Za klijanje je dovoljno da je temperatura malo iznad 0ºC. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 10ºC. Podnosi nisku temperaturu i do -15ºC.

Korijen se razvija u plitkom sloju zemljišta. Ukoliko je prethodni usjev dobro pođubren za matovilac nije potrebno đubrenje. Matovilac se ne đubri stajnjakom je može imati miris po stajnjaku. Ukoliko se koriste stajnjak i kompost oni moraju biti zreli. Potrebno je redovno uklanjati korove koji bi mogle da zaguše matovilac.

Raste i kada druge salate prestanu rasti. Raste veoma sporo i odlikuje se malim dimenzijama, zato vam je potrebno mnogo biljaka. Za sjetvu obezbjediti dovoljno prostora. Prorijeđuje se kada biljčice formiraju 4 lista.

Cvijet matovilca

Povećanje temperature vazduha ubrzaće proces cvjetanja i formiranja sjemena.

Uzgajanje u plastenicima, niskim tunelima ili ispod agrotekstila obezbjediće berbu tokom zime. Može da se uzgaja u saksijama i posudama na terasi tokom zime.
Najveće štete pričinjavaju puževi i ptice. Puževi se hrane mladim biljkama i u stanju su za veoma kratko vrijeme da nanesu veliku štetu ili u potpunosti unište usjev matovilca. Kontrola puževa: pivske zamke, piljevina, bakarna traka  i biokontrola. U prevlažnim uslovima može da se javi oboljenje siva plijesan.
Berba

Bere se svaka duga biljka, beremo spoljne listove ili se cijela biljka prikrati. Kod prikraćivanja obratiti da ne odrežemo biljku suviše nisko. Viši rez omogućava biljci da se brzo oporavi i formira nove listove.

Listovi vremenom postaju grublji. Berbu treba obaviti prije nego što listovi ogrube. Opran i prosušen matovilac se čuva na povišenoj vlazi do dvije sedmice pri temperaturi blizu 0ºC.


Da li volite kompot?




Tokom zimskih dana za potpuno uživanje u okusu i aromi  najbolje piće je kuvani voćni kompot od svježeg i sušenog voća. Nekada je kompot bio nezamjenjiv u ishrani našeg stanovništva. Sa kompotom su se gosti dočekivali i ispraćali. Danas su kompot zamjenila mnoga bezalkoholna pića puna aditiva i konzervanasa i prava je šteta izostaviti kompot od suvog voća iz svoje ishrane, jer je on prava ostava sa vitaminima i mineralima. To je poslastica koja sadrži čitav spektar važnih materija. U  procesu kuvanja najveći dio vitamina C ispari, ali kompot sadrži minerale, vitamine, pektine, antioksidante, bojene materije što ga čini veoma korisnim pićem. Jedini nedostatak je dodavanje šećera u kompot. Jedna šolja kompota sadrži 60 do 90 kalorija. Kada god je moguće šećer treba zamijeniti medom.

Treba imati u vida da osobe sa određenim bolestima, dijabetičari, poremećaji gastrointestinalnog trakta, srčanim bolestima, gojazni ljudi, trebaju obratiti pažnju na kombinovanje voća i konsultovati se sa ljekarom. Kompot može izazvati dijareju, dovesti do zatvora, dovesti do stomačnih i crijevnih grčeva, pojavu alergijskih reakcija.

Optimalna ravnoteža vitaminai minerala u ovim zimskim danima se može postići ishranom bogatom suvim voćem. Najukusniji način da se to postigne je kuvanje kompota sa različitim kobinacijama suvog voća, začina kao što su cimet, anis, žitarica, povrća. Kompoti nam pomažu da poboljšamo svoje raspoloženje, ojačamo imuni sistem, da lakše prebrodimo sezonu gripe, pravi su lijek za kardiovaskularni sistem, smanjuju stres, odlično djeluju na proces varenja hrane, pomažu u borbi protiv mnogih hroničnih bolesti.

Suve šljive i suvo grožđe poboljšavaju rad gastrointestinalnog trakta, doprinose boljem stvaranju hemoglobina.

Suve jabuke i kruške, takođe, olakšavaju varenje hrane, djeluju povoljno na pankreas.

Suve kajsije su riznica klijuma, jačaju srce i vid. Pet komada suvih kajsija, ako se jedu svakodnevno, obezbjeđuju tijelu potrebnu količinu kalijuma i željeza.

Zimski kompot

300g suvog voća po izboru,150g šećera preliti sa hladnom vodom i kuvati dok voće ne omekša. Zatim dodati limun isječen na tanje kriške i kuvati još 10minuta.  Ovako pripremljenom kompotu mogu se dodati već ranije pripremljen kompot od višnje koji se priprema kao zimnica ili sok od brusnice.

Kompot od suvih jabuka

Zimski kompoti se ne mogu zamisliti bez suvih jabuka. Ovaj kompot je  i najbolji lijek protiv dijareje i za regulisanje stolice.  Meso jabuke sadrži mnogo pektina, vlakana. Ovakav kompot treba pripremati bez dodavanja šećera ukoliko se koristi za zaustavljanje dijareje.

240g suvih jabuka preliti sa 8 čaša vode,dovesti do ključanja, isključiti šporet i ostaviti po poklopcem još pola sata. U ovako pripremjen kompot mogu se dodati 2 kašike meda. Piti tokom dana.


Kompot d jabuke sa limunom i nanom ima osvježavajući i umirujući efekat. Nanu treba dodati tek kada je kompot skuvan,poklopiti kompot i ostaviti da se prohlade. Na ovaj način će se sačuvati sva eterična ulja nane. Kompotu od jabuke se može dadati i naribani đumbir.

понедељак, 21. август 2017.

Sirak - korisna biljka

Svjedoci smo izmjenjenih vremenskih uslova. Uzgajanje kukuruza i sličnih kultura je pod znakom pitanja.

Sirak je kultura porijeklom iz Afrike i prilagođen visokim temperaturama i nedostatku vlage u zemljištu.

Više o uzgajanju sirka i njegovoj namjeni u Tekstu

недеља, 20. август 2017.

Kruška




Ukoliko planirate da ove jesni posadite neko voćno stablo, da obnovite koleciju u svom voćnjaku kruška je idealna vrsta zbog svojih plodova.  Plodovi kruške su veoma ukusni, ali su i ljekoviti. Možemo ih koristiti u svježem stanju, u raznim jelima ili za pripremanje zimnice u vidu raznih marmelada, džemova, sokova, kompota, slatka.

Sorte kruške su raznolike po dimenzijama stabla, vremenu dozrijevanja, po krupnoći, boji i okusu ploda. U novije vrijeme su stvorene patuljaste sorte koje su pogodne za mala dvorišta, a mogu se uzgajati i na terasama u većim posudama.

Listovi kruške su jajoliki, po obodu nazubljeni sa špicastim vrhom. Cvjetovi imaju 5 latica koje su bijele boje. Cvijeta tokom proljeća. Cvjetanje kruške slijedi poslije cvjetanja trešnje, a prije cvjetanja jabuke. Plod je karakterističnog oblika, može biti različitih dimenzija, boje pokožice i boje mesa. Sorte kruške odlikuju se i različitim okusom. 

Kruška je vrsta koja ne podnosi pretjerano visoke temperature. One mogu izazvati palež lista. Kruška ne podnosi ni niske temperature. Cvjetovi su osjetljivi na mraz. U vrijeme formiranja plodova i mladara kruška ima najveće potrebe za vlagom u zemljištu.

Sadnja kruške

Prilikom izbora sadnice obratiti na sorte, podlogu i stanje u kome se nalazi sadnica. Danas postoje rane, srednje rane, srednje kasne i kasne sorte što se tiče vremena dozrijevanja. Kod izbora podloge treba znati da se kao podloga može koristiti sijanac divlje kruške i namjenski uzgajane (selekcionisane) podloge. Sorte kalemljene na sijanac divlje kruške daće bujnija stabla sa bolje razvijenim korijenom. Ovakva stabla ne zahtjevaju potpornu armaturu za svoj rast. Selekcionisane podloge mogu biti bujne, srednje bujne i slabo bujne. 

Sadnica treba da je dobro razvijena, sa dobrim korijenom. Može biti bez razgranjenja ili sa razgranjenjima.

Krušku saditi na osunčana mjesta, ne podnosi sjenu. Za uspješnu sadnju potrebno je iskopati rupu dimenzija 70x70cm i dubine 1m. Dimenzije rupe mogu biti manje, a na to utiče kvalitet zemljišta i sadnice. Ukoliko je zemljište lošijeg kvaliteta obavezno je dodavanje organskih đubriva na dno rupe. To omogućuje dobar razvoj korijena i ukorjenjavanje. Nakon sadnje i zatrpavanja zemljom potrebno je nagaziti zemlju kako bi se ostvario kontakt između korijena i zemlje. Posađene sadnice je potrebno zaliti. Ukoliko je u vrijeme sadnje zemljište suvo voda se dodaje u sadne rupe.

Razmak stabala kruške zavisi od bujnosti, a uobičajen razmak je 3m koji omogućuje da stabla ne smetaju jedno drugom. Kod bujnih sorti razmak između stabala može biti veći, između 4 do 6m.

Kruška u narodnoj medicini

Od pupoljaka i lišća kruške može da se napravi čaj koji djeluje protiv proljeva, potiče mokrenje, koristi kod reumatizma, gihta, angine. Mlado lišće je djelotvornije.

Za pripremanje čaja uzeti kašiku listova i pupoljaka ubaci se u 2,5dl vrele vode i ponovo dovede do ključanja. Posuda sa čajem se poklopi i stavi na stranu da se prohladi, 10 do 15 minuta. 

Čaj se pije 3x u toku dana poslije obroka.




субота, 19. август 2017.

Berba i čuvanje cikle




Cikla je povrtna vrsta koja se odlikuje izuzetnim kvalitetom i ljekovitošću. Njen uzgoj nije komplikovan i može da se uzgaja i u njamanjim baštama, pa čak i na balkonima u saksijama ili raznim posudama. Po obliku cikle mogu biti okrugle, spljoštene i cilindrične. Sjetva cikle treba da se obavlja sukcesivno tokom godine kako bi se obezbjedila kontinuirana berba i upotreba svježe cikle. Berba se obavlja od proljeća do kasne jeseni u zavisnosti kada smo ciklu posijali. Vegetacija cikle traje 60 do 90 dana.

Najbolji kvalitet ima kada je veličine loptice za golf, a kada se koristi za pripremu zimnice kada ima promjer 5cm. Cikla može biti i većeg promjera, ali je treba obrati dok nije odrvenila. Pravi trenutak berbe je kada lišće polegne prema tlu. Dvije ili tri sedmice prije berbe treba prestati sa zalijevanjem.

Prilikom berbe treba obratiti pažnju da se bere mlada cikla bez oštećenja. Oštećenja dovode do gubitka soka i predstavljaju ulazna vrata za mnoge mikroorganizme koje izazivaju propadanje cikle. Berbu obavljati po suvom vremenu. Vlažno vrijeme otežava berbu i čišćene. Ciklu dobro očistiti, korijen se ne smije prekidati, a lisne drške prikratiti na 1 do 1,5cm. Optimalna temperatura čuvanja cikle kreće se između 0 i 10ºC. Cikla može da se čuva do 20 dana u frižideru u perforiranim najlon vrećicama.

Cikla se najbolje očuva pri temperaturi od 0 do 2ºC i pri vlažnosti od 90 do 95%.
Oblik repe utiče na mogućnost čuvanja cikle. Spljoštene cikle se čuvaju slabije od okruglih i cilindričnih sorti.

Na mogućnost čuvanja cikle utiče i poštovanje plodoreda. Dobri predusjevi za cilku su kupus, krastavac, grah. Loši predusjevi za ciklu su krompir, paradajz i luk. Paradajz i krompir utiču na pojavu nekroze i samim tim na mogućnost čuvanja.

U domaćinstvu se cikla i drugo korjenasto povrće mogu čuvati zajedno sa krompirom. Cikla može da se čuva u rasutom stanju, u drvenim gajbama, kutijama, kontejnerima. Cikla ne smije da se čuva u sloju koji je deblji od 1m. Na debljinu sloja utiče kvalite vazduha u prostoriji (podrumu) i njegova cirkulacija. Može da se čuva u perforiranim kesama, tresetu, pijesku ili piljevini.


Cikla može da se čuva i u bašti, bez vađenja iz zemlje. Ovakvo čuvanje se preporučuje za područja sa blažom klimom. Ciklu treba prekriti slojem slame ili sijena koji je štiti od izmrzavanja.

понедељак, 14. август 2017.

Hren - začin i lijek




Hren Cochlearia armoracia je višegodišnja povrtna vrsta koja se koristi u gastronomiji i narodnoj medicini. Od njega se koristi korijen, ali i mlado lišće. U bašti treba odabrati mjesto za hren. To mjesto se ne ore i ne prekopava. Treba znati da hren može da se proširi i zazume prostor. Biljka hrena može narasti do 1m. Ima velike listove sakupljene u rozetu. Korijen može narasti i do 1m. Korijen nema miris, ali ako se nariba oslobađa materije koje izazivaju suzenje. Ljutog je okusa i peče. U gastronomiji se najviše koristi korijen, ali su mladi listovi veoma ukusni. Hren sadrži vitamin C, vitamine B kompleksa, minerale (željezo, kalijum, fosfor, magnezijum) i mnoge druge korisne materije.

Svijež korijen se vadi iz zemlje od juna do novembra, a lišće se bere od maja do oktobra.

Hren se odlikuje antibakterijskim, antiskrobotičnim i antikancerogenim dejstvom. Potiče rad organa za varenje, poboljšava i vraća apetit, poboljšava rad srca i cirkulaciju, jača krvne sudove, poboljšava rad jetre, pomaže kod problema sa reumom i pozitivno utiče na naš imunitet. Od korijena hrena prave se razni pripravci koji olakšavaju mnoge zdravstvene tegobe. Veoma je djelotvoran kod glavobolje, upale sinusa, upale grla, disajnih organa, ublažava simptome dijabetesa, snižava krvni pritisak, poboljšava intelektualne sposobnosti.

Sa upotrebom hrena ne treba pretjerivati, jer može dovesti do problema organa za varenje (dizenterije), problema sa bubrezima (može izazvati krvarenje bubrega), jako znojenje, plikove na koži (ako se koristi za obloge) i druge simptome. Zato hren treba koristiti umjereno, a najbolje ga koristiti kao dodatak varivima, umacima.

Korijen hrena nije poželjno termički obrađivatim jer tada dolazi do isparavanja eteričnog ulja i drugih korisnih materija. U gastronomiji je korijen hrena najbolje koristiti svježe nariban. Ukoliko ste ljubitelji ljutkastog okusa hrena prije upotrebe potopite ga u vodu tokom 24h. To će intenzivirati okus ljutine u naribanom hrenu. Ukoliko vam ljutina hrena smeta možete je ublažiti jabukom i vrhnjom.

Hren čisti organizam

Nariban korijen hrena se može koristiti i kao lijek za čišćenje organizma. U tu svrhu nariban hren potopiti u mlijeko. Pije se 3x dnevno po jedna mala šolja ovog mlijeka tokom 3 do 4 sedmice.

Pomaže kod problema sa plućima

Kod problema sa plućima narendan hren se pomiješa sa medom. Ova mješavina razređuje sluz i pospješuje njeno izbacivanje iz organizma. Pomaže kod katara pluća, čak smiruje tuberkulozni kašalj i asmatične tegobe.
Kod upotrebe mješavine ne treba pretjerivati, je rmože izazvati  jak proljev i noćni znoj. Pojačava izlučivanje urina.

Sirup od hrena

Za pripremu ovog sirupa korijen hrena se nareže na tanke kolutiće. Preko posude staviti sitnu mrežu ili gazu, poredati kolutiće korijena hrena i obilno ih posuti šećerom u prahu. Šećer će izazavati kapanje sirupa iz kolutića korijena.

Sirup se konzumira po 1 do 2 supene kašike tokom dana i to prije jela. Kod primjene ovog, izuzetno djelotvornog sirupa, važna je doza koja se konzumira. Sok od 30 do 80g izaziva povraćanje i ta doza se ne smije preći bez obzira na način upotrebe hrena.

Čaj od hrena

Ovaj čaj je izuzetno djelotvoran u slučaju plućnih bolesti. Za pripremu ovog čaja potrebno je 10g korijena hrena i 2dl kipuće vode.

Sok od hrena i cikle

Prvo pripremiti sok od cikle (narendati ciklu i iscijediti ili pripremiti sok u sokovniku) i ostaviti ga da odstoji 15 minuta da se sok ustabili i ispare štetne materije. Potrebno je 150 do 200ml soka.

Uzeti 300g korijena hrena i samljeti. Samljevenom korijenu hrena može se dodati veoma malo vode kako bi se pospješilo cijeđenje soka od hrena. Sok od hrena dodati u sok od cikle. Sada dodati veoma malo soli, kašičicu šećera i sok od jednog limuna. Količina šećera, soli i soka od limuna može se prilagoditi pojedinačnom ukusu.

Hren vraća apetit

Ako jednu kafenu kašičicu narendanog hrena jedete pola sata prije obroka (3x u toku dana) sa hljebom, medom ili šećerom brzo se vraća izgubljen apetit.

Tinktura od hrena

Naribati 40g korijena hrena i preliti ga sa 2dl 70% alkohola. Ostavit u staklenoj tegli ili boci koju smo dobro zatvorili, povremeno dobro protresti. Nakon 9 dana tinktura se procijedi i može se koristiti. Čuva se u staklenim, tamnim bocama. Konzumira se 2x tokom dana, ujutro i uveče.

Lišće hrena


Sarma napravljena sa lišćem hrena je izuzetno ukusna. Prije pripreme sarme lišće je potrebno kratko obariti u posoljenoj vodi. Mlado lišće može da se koristi i pripremati kao špinat.

Vrijeme je za pripremu domaće zimnice!

Sada je vrijeme pripremanja zimnice. 
Postoje razni načini kako se voće, povće, začini mogu sačuvati za zimu.

Više o načinima pripremanja zimnice u Tekstu

субота, 12. август 2017.

Šeboj - mirisna cvijetnica skromnih zahtjeva

Nekada su dvorišta bila nezamisliva bez šeboja, njegovih cvjetova i mirisa, ali je neopravdano potisnut.
Šeboj se polako vraća u modu.

Više o šeboju u Tekstu

петак, 11. август 2017.

Kupus ribanac sa bijelim vinom




Upravo sam čula recept za kupus ribanac sa bijelim vinom. Ovo je za one koji vole nešto novo.

Potrebne namirnice:

·         15kg kupusa,
·         225g soli,
·         100g šećera,
·         2 bobice kleke i
·         0,7l bijelog vina.


Ovaj kupus se priprema kao klasičan kupus ribanac. Razlika je u tome da kada je fermentacija završena dodajemo bijelo vino. Na više mijesta čistim štapom ili drškom kašike napraviti rupe  kako bi se vino što bolje upilo u ribani kupus.

четвртак, 10. август 2017.

Zaštitite djecu od otrovnih i opasnih biljaka

Mnoge biljke uzgajamo zbog njihove ljepote, ali su neke od njih otrovne.

Koje su to biljke opasne za mališane saznajte u Tekstu

понедељак, 07. август 2017.

Kraj avgusta - vrijeme za sjetvu rukole u jesenjem terminu




Rukola Eruca sativa je jednogodišnja ili dvogodišnja povrtna kultura koja vodi porijeklo sa Mediterana, ima male zahtjeve za toplotom i otporna je na niske temperature i mrazeve. Može da se uzgaja tokom cijele godine, ali najbolje uspijeva tokom proljeća i jeseni. Veoma je cijenjena povrtna vrsta u gastronomiji zbog sadržaja minerala (kalcijuma, kalijuma, magnezijuma, fosfora, željeza), vitamina (vitamin C, vitamini B kompleksa), eteričnih materija. Čest je sastojak salata, ali je i dodatak supama i čorbama. Najbolje je da se koristi svježa i sirova (u salatama), a njene sjemenke se koriste za izradu senfa. Stajanjem gubi na kvalitetu i gubi okus. Može da se čuva do 7 dana u frižideru zamotana u plastičnu vrećicu ili u hermetički zatvorenoj posudi.

U narodnoj medicini se rukola koristi od davnina. Ona jača imunitet, ima antikancerogena svojstva, jača srce, reguliše varenje, pomaže kod hroničnog zatvora, smanjuje pojavu raka dojke.

Cvijet rukole


Biljka rukole prvo razvija lisnu rozetu, a poslije se formira cvijetna grana. Cvjetovi cu bijeli ili žuti. Bilja može da dostigne visinu od 60 do 80cm. Formira dugačku mahunu unutar koje se nalaze sjemenke. U jednoj mahuni može biti i do 30 sjemenki.

Uzgajanje rukole

Za uzgajanje rukole odgovaraju pjeskovita ili srednje teška zemljišta, neutralne ph reakcije. Dobri predusjevi za rukolu su mahunarke, tikvenjače i krompir. Ne treba je sijati iza kupusnjača i salata.

Može da se uzgaja direktno sjetvom ili proizvodnjom presadnica. Optimalna temperatura za rast rukole je između 16 i 18ºC.  Međuredni razmak je od 15 do 30cm, a razmak u redu se kreće od 3 do 8cm. Dubina sjetve sjemena je od 1 do 1,5cm. Rukolu ne treba pretjerano đubriti azotnim đubrivima jer nagomilava azotnja jedinjenja u lišću. Traži redovno zalijevanje. Na isto mjesto se može posijati tek nakon 4 godine.

Kada su temperature visoke bolje je ne sijati rukolu jer brzo ide u sjeme.

Rukola za berbu dospijeva 20 do 40 dana. Mogu se brati pojedinačni listovi kako dospjevaju ili se cijela rozeta listova prikraćuje. Prikraćivanje se može vršiti 2 do 4 puta. Broj berbi zavisi od uslova uspjevanja.


Prinos lišća rukole je 1,5 do 2,5kg/m2.

недеља, 06. август 2017.

Četiri načina razmnožavanja kupine

Postoje različiti načini razmnožavanja kupine, a razmnožavanje ožiljavanjem vrha je najjednostavnije i najlakše.

Više o razmnožavanju kupine u Tekstu

четвртак, 03. август 2017.

Kako što duže očuvati povrće nakon berbe?

Kao što je važan način uzgajanja povrća važan je i način čuvanja povrća nakon berbe. U zavisnosti od vrste povrće se može čuvati u svježem stanju kraći ili duži period.

Više o načinima i uslovima čuvanja u Tekstu

Ose - pomagači u baštama i voćnjacima




Ose imaju reputaciju strašnih insekata, ali one su izuzetno korisne u baštama i voćnjacima. Osim što su poznate po ugrizu koji izaziva crvenilo, oticanje, svrab, alergijsku reakciju, ose su odlične kao oprašivači i predatori su mnogih štetnih insekata.

Ne ubijajte ose, jer kada jednu ubijete ona ispušta feromone (mirise) kojima doziva ostale ose da joj pomognu. Ose reaguju na odjeću žute boje. Ne paničariti u blizini osa, ne mahati rukama, jer nagli i brzi pokreti razdražuju ose. Uklanjati sa stolova svu hranu koja privlači ose, hranu držati poklopljenu i dobro zatvorenu. Ako ose pronađu i najmanju mrvicu hrane njihov broj će se brzo povećati.

Ose su poznate kao teritorijalni insekti. Kada na njihovu teritoriju stavimo napuhanu papirnatu kesu one će pomisliti da postoji još jedno gnijezdo osa i napuštaju to područje. Kesa treba da je od smeđeg papira, jer je po boji najsličnije gnijezdu ose.

Odrasle ose za ishranu koriste biljne sokove i nektar. U stalnoj su potrazi za hranom. Leteći od cvijeta  do cvijeta one vrše i oprašivanje.

Larve za svoju ishranu koriste hranu bogatu proteinima koja se sastoji od ižvakanih insekata.

Ose su i odlični predatori. Tamo gdje su prisutne ose ima veoma mali broj gusjenica na povrću i voću.